ulicnipsi.myfreeforum.org

[Please Register and Login to this forum to stop seeing this advertsing.]

[M4j4]

EVGENIJE ONJEGIN-ROMAN

Evgenija Onjegina je Puskin zapoceo dok je bio u progonstvu na jugu Rusije(Kavkaz,Krim) od 1820-1825 godine.Romaneskna prica je sasvim jednostavna.Tatjana,djevojka iz palanke,zaljubljuje se u uobrazenog Moskovljanina koji se zanosi svojim evropskim manirima.On je hladan,kao da ne primjecuje o cemu se radi.Tatjana,mlada i naivna,pise pismo Onjeginu i otkriva svoju ljubav.Onjegin joj daje na znanje da njih dvoje nisu par.Tatjana duboko pati.Ona je simbol one Rusije koja je prirodna i zdrava,nezatrovana "evropejstvom".Onjegin je covjek bez cilja i bez smisla u zivotu pa mu je,sasvim prirodno, zivot dosadan i bezvrijedan.Oko njih tece zivot,prolaze ljudi i dogadjaji,atmosfera,Rusija sa svim onim sto jeste i sto ima.Drugi susret Tatjane i Onjegina dogadja se u novim okolnostima. Ona je sada kneginja ali udata za bogatog starca.Onjegin,koji je zivjeo prazan zivot,pomisli da je sada prilika da pridje Tatjani,da joj pise.To i cini.Ali Tatjana odgovara:"Imam namjeru ostati vjerna u braku."Dok je Onjeginovo odbijanje cin naduvenosti i samozadovoljstva,Tatjanino je visokomoralan cin.

U Evgeniju Onjeginu primjenjena su dva plana prikazivanja:narativni i lirski.NARATIVNI PLAN je spoljasnji pristup vremenu,dogadjajima,licnostima i odlikuje ga objektivan ton prikazivanja.LIRSKI PLAN izrazava subjektivan ton. Lirsko je u pjesnikovom caskanju sa citaocima,u njegovim komentarima pojedinacnih postupaka junaka,u izrazavanju sopstvenih osjecanja i raspolozenja.



ONJEGIN

Onjegin je vrlo slozena licnost obiljezena brojnim i snaznim protivrjecnostima.On je,po obicaju koji je vladao u ruskom plemstvu,stekao solidno obrazovanje.Savladao je latinski i francuski jezik,upoznao anticku knjizevnost,izucavao istoriju...Kada je dosla mladost "od ucenja on dize ruke" i otiskuje se u lagodan zivot omladine bogatog plemstva(balovi,pozorista,udvaranja...}.On je inteligentan("ostar i hladan um") ostrouman i slatkorjeciv.Onjegin je vrlo protivrjecan karakter u kome uporedo egzistiraju razlicite i medjusobno iskljucive osobine .

Znao je nevjest da se tvori,

Da ljubomoran ,mracan biva;

Da razuvjeri,nagovori,

Da bude ohol i poslusan,

Pun paznje,ili ravnodusan.

Kako je rijecit bio sjajno,

A kako cutljiv osjecajno,

I nehajan u pismu strasnom;...




On je tipicni lik plemica sa pocetka 19. veka,koji je nezadovoljan svojom sredinom i napusta je,ali u njemu ostaju snazni tragovi te sredine u vidu vaspitanja,predrasuda i konvencija.One vladaju njime;odredjuju njegov karakter i ponasanje;odredjuju, konacno i njegovu sudbinu.Protivrjecnosti u licnosti Onjeginovoj ogledaju se i u njegovom odnosu prema Tatjani.Pri prvom susretu on ce zapaziti Tatjanu,ostavice ona na njega utisak,ali ga nece zainteresovati.Kada mu Tatjana pise,on je hladan i razocaran covjek kome nije stalo do porodicnih obaveza jer nije sposoban za osjecanje ljubavi i neznosti.Drugi susret sa Tatjanom,sada udatom zenom,damom iz visokog drustva cini preokret u svijesti i zivotu Onjeginovom:napustanje gordosti,priklanjanje licnoj sreci i ljubavi.Ali sada se ponavlja istorija uz zamjenu figura:on je taj koji pise pismo a ona ta koja ne odgovara,i odbija njegovo udvaranje.Jednom vec porazen razocaranjem u zivot on dozivljava konacan slom.Da bi pobjegao iz besmisla i praznine on krece na razna putovanja.Cilj u zivotu ne postoji,svrha se ne vidi.Po tome je Onjegin preteca "suvisnih ljudi" koji ce postati predmet postpuskinovske knjizevnosti..

TATJANA

Tatjana je odrastala i duhovno se razvijala u zdravoj seoskoj sredini koju karakterise patrijarhalni nacin zivota.Napajala se ljepotama ruske prirode a narodna predanja su bila prvi izvor znanja o svijetu i zivotu.To je u njoj razvilo ljubav prema ruskom selu koja je nikada nece napustiti.Ona je sanjarska priroda a samim tim osjetljiva i njezna.Tatjani su svi razgovori bili dosadni,ali se u njoj naglo pocela da budi ljubav i tu pocinje njen ljubavni roman.Ne moze da izdrzi,pise pismo Onjeginu,ogrijesivsi se o drustvene norme,obicaje i pravila ponasanja.Pismo je izraz nevine ali iskrene i tople ljubavi.Ona je svjesna razlike u drustvenom statusu ali ona i ne pomislja da je ta razlika bitna.Nakon razgovora sa Onjeginom njen svijet se srusio,njezna dusa je grubo povredjena,prva ljubav je prezrena.To je osetljivu Tatjanu dotuklo.

"Tatjana tuguje i cami,

Samuje,gasi se i vene;

Sad nista vise nju ne mami;

Ne doima se duse njene."...




Tatjana se prema svojoj nesreci odnosila dostojanstveno;kasnije isto tako dostojanstveno odbija Onjeginovo udvaranje.U njenom odgovoru je visokomoralni stav:ona nije srecna,i dalje voli Onjegina ali je sada udata zena,odgovorna i stabilna licnost koja nece da blati ni sebe ni muza.Tatjana je najtopliji,najljepsi i najljudskiji lik romana:U njegovo oblikovanje Puskin je unio sve svoje pjesnicko umijece i cijelo svoje srce.


Evgenije Onjegin je jedan od najpoznatijih romanticarskih romana u stihu; istovremeno, to je i jedan od najvecih romana u svetskoj knjizevnosti... Godine 1823. pesnik u pismu prijatelju ovako karakterise svoje novo delo: „Ja sada ne pisem roman, nego roman u stihovima - djavolska razlika. Nesto kao Don Zuan". Poredjenje “Evgenija Onjegina” sa Bajronovim delima nimalo ne ide na stetu Puskinovog romana. Naprotiv, to poredjenje moze samo da bude korisno, pise Milorad Pavic i dodaje: Ono pomaze da se “Evgenije Onjegin” sagleda i oceni sa jedne sire platforme u njegovoj povezanosti sa strujanjima u evropskoj knjizevnosti onog vremena. Jos u pocetku romana Puskin je u jednoj napomeni uporedio svog junaka sa Bajronovim “Cajld Haroldom”. Zahvaljujuci srodnim politickim i socijalnim uslovima u gotovo svim evropskim drzavama pocetkom XIX veka, Aleksandar Puskin (1779-1837) mogao je da iskoristi i stvaralacki pretopi sve ono umetnicki novo u formi i sadrzini sto je Bajron uneo u kretanje evropskih knjizevnosti - a da pri tome ne izneveri rusku stvarnost. Puskin je, sta vise, stvorio jedan od najboljih romana ruske knjizevnosti, prvi roman u nizu velikih dela toga roda na tome jeziku.


Tatjana:

"Pišem vam - šta bih znala bolje?

I šta vam više mogu reći?

Sad zavisi od vaše volje

Prezrenje vaše da l' ću steći.

Al' ako vas moj udes hudi

Bar malo trone i uzbudi,

Vi me se nećete odreći".

-----------------------

Onjegin:

"Al' nisam stvoren ja za sreću,

I duša moja njoj je strana;

Vrlina vaših nikad neću

Dostojan biti ja, Tatjana.

- - - - - - - - - - -

Šta goru sliku da nam pruži

Od kuće gde sirota žena

Za nedostojnim mužem tuži

Danju i noću usamljena.

Gde muž, iako zna joj cenu,

Sudbinu kune svoju, njenu,

I vazda ćuti, sav sumoran,

ljutit i hladno ljubomoran".

--------------------------

Tatjana tuguje i čami,

Samuje, gasi se i vene;

Sad ništa više nju ne mami,

Ne doima se duše njene.

Bez cilja luta i bol krije,

Al' utehe joj nigde nije

I oduška još nije našla

Za prigušene suze svoje

I srce kida se na dvoje.

---